Justilijan i Teodora
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 12 | Nivo: Fakultet pravnih nauka, Banja Luka

Sadržaj:
Uvod………………………………………………………………………..3
Justinijan…………………………………………………….............4
Teodora………………………………………………………….…..5
Doprinosi carevom zakonodavstvu………………………….....9
Zaključak…………………………………………………………………..11
Literatura…………………………………………………………………..12
Uvod
Teodora (rodena oko 497, umrla 28. juna 548) bila je supruga istočnorimskog (vizantijskog) cara Justinijana I i njegov najbliži savetnik i saradnik preko dvadeset godina. Ipak, zahvaljujući Prokopijevoj „Tajnoj istoriji“ Teodora je prevashodno ostala upamćena kao kurtizana koja se uznela do carskog trona.
Teodora je kod svojih savremenika inspirisala protivurec+na osecanja. U monofizitskoj tradiciji ostala je upamcena kao velika dobrotvorka i najpobožnija vladarka. Ucvršcivanje koptske crkve u Egiptu i jakovitske u Siriji i Mesopotamiji bilo je delimicno i njena zasluga. Medutim, podeljenost medu hrišcanima u istocnim provincijama Carstva olakšace persijska i islamska osvajanja tih krajeva pocetkom 7. veka. Sa druge strane, Teodora je za konzervativce poput Prokopija bila neoprostivo ambiciozna, smela i nezavisna žena. Ipak, njena moc ležala je u vlasti njenog supruga, tako da Teodora nije u pravom smislu reci bila vladarka poput ptolemejskih kraljica ili kasnijih ruskih carica ili kraljica u današnjoj Evropi. Justinijan je ipak imao puno poštovanja i razumevanja za svoju suprugu, ali i strpljenja za njene poteze koji su prkosili njegovim političkim pogledima.
U Istoriji Justinijanovih ratova Prokopije opisuje Teodoru kao ženu velike lepote. Beleži i da je svoju lepotu održavala dugim snom i toplim kupkama nasuprot svom suprugu koji je vodio prilicno asketski nacin života. Teodorin portret u crkvi San Vitale u Raveni prikazuje je kao sitnu ženu bledog tena i velikih ociju.
Justinijan
Justinijan I. Veliki, pravim imenom Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus (Tauresium, Dardanija (današnji Taor, blizu Skoplja, Makedonija), 11. svibnja 483. – Konstantinopol, 14. studenog 565.), car Istocnog Rimskog Carstva (Bizanta) od 1. kolovoza 527. do svoje smrti.
Necak je i nasljednik cara Justina I.. Došavši na prijestolje, težio je uspostaviti nekadašnje jedinstvo Rimskog Carstva, kojemu ce središte biti Carigrad. Za ostvarenje toga cilja izabrao je dvojicu sposobnih vojskovoda, Belizara i Narzesa, kao i pravnika Tribonijana.
VI. stoljece donosi prekretnicu u razvitku Bizanta. Kad je 527. g. stupio na carsko prijestolje, Justinijan I. naslijedio je administracijski sredeno i upravno organizirano Carstvo, jaku vojnu silu i prepunu državnu blagajnu. To ce mu omoguciti da pokrene tzv. “Bizantsku ili Justinijanovu rekonkvistu” u kojoj je do 565. g. tj. do godine svoje smrti uspio srušiti dvije barbarske države (Vandalsku, Ostrogotsku) te proširiti bizantsku vlast na cijeli Ilirik, Italiju, Sjevernu Afriku i jugoistok Španjolske. Ove uspjehe mogao je zahvaliti svojim sposobnim generalima Belizaru, Mundusu i Narzesu.
Osvajacki su napori iscrpili snage zemlje i oslabili njezine pozicije na Istoku, te se Justinijan obvezuje na placanje danka Perzijancima, a te nevolje uvecale su i provale Slavena na bizantsko podrucje.

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]